Proizvodnja veštačkih đubriva i azotnih jedinjenja
Industrija đubriva može imati značajne emisije povezane sa hemijskim procesima, korišćenjem energenata i proizvodnjom.
— Porez na ugljenik · Vodič za kompanije
Od 1. januara 2026. godine Srbija primenjuje novi porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Za deo domaće industrije ovo je velika promena: emisije CO₂ više nisu samo pitanje ekološkog izveštavanja, već mogu predstavljati i direktnu poresku obavezu.
Porez iznosi 4 evra po toni CO₂ odnosno CO₂ ekvivalenta, ali to ne znači da će svaka kompanija u Srbiji koja emituje ugljen-dioksid plaćati ovaj iznos, niti da se četiri evra jednostavno množe sa ukupnim godišnjim emisijama kompanije.
Zakon precizno određuje ko je obveznik, kako se utvrđuje poreska osnovica i koje emisije se uzimaju u obzir.
Istovremeno, od 1. januara 2026. počela je i definitivna faza evropskog CBAM mehanizma.
Zbog toga se za deo kompanija iz Srbije sada paralelno pojavljuju dva pitanja:
Ova dva sistema jesu povezana, ali nisu isto.
Zvaničan naziv propisa je Zakon o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte, objavljen u „Službenom glasniku RS“, broj 109/2025.
Zakon je u primeni od 1. januara 2026. godine.
Njime se oporezuju određene emisije:
Izraz „porez na ugljenik“ koristi se kao jednostavniji naziv, ali je važno znati da zvanični propis obuhvata više gasova sa efektom staklene bašte.
Porez se ne određuje prema prihodu kompanije, vrednosti robe, količini izvoza ili samo prema tome da li kompanija koristi fosilna goriva.
Osnova sistema su emisije određenih industrijskih postrojenja.
Porez ne plaćaju sve kompanije.
Prema zakonu, poreski obveznik je pravno lice ili preduzetnik koji prema propisima o klimatskim promenama ima obavezu da poseduje dozvolu za emisiju gasova sa efektom staklene bašte i koji kao operater odgovarajućeg postrojenja obavlja jednu ili više zakonom navedenih delatnosti.
Obuhvaćeno je pet grupa delatnosti.
Industrija đubriva može imati značajne emisije povezane sa hemijskim procesima, korišćenjem energenata i proizvodnjom.
Cementna industrija je jedan od značajnih izvora CO₂ jer emisije nastaju kako korišćenjem energije, tako i tokom samog tehnološkog procesa.
Ovo je posebno važan sektor jer se značajan deo proizvoda od gvožđa i čelika nalazi i u obuhvatu evropskog CBAM-a.
Aluminijum je takođe među sektorima koji su relevantni i za domaće oporezivanje emisija i za CBAM.
Proizvodnja električne energije nalazi se među delatnostima obuhvaćenim domaćim zakonom, uz posebna pravila koja se odnose na mogućnost korišćenja poreskog kredita.
Da li svaka firma koja radi sa čelikom ili aluminijumom plaća ovaj porez? Ne.
Ovo je vrlo važna razlika.
Kompanija koja proizvodi, na primer, metalne konstrukcije, ograde, mašinske delove ili druge gotove proizvode od čelika nije samo zbog toga automatski poreski obveznik.
Kod domaćeg poreza potrebno je utvrditi:
Zato se status kompanije ne može utvrditi samo prema nazivu proizvoda ili činjenici da posluje u „metalnom sektoru“.
Zakonom je utvrđen iznos od:
Međutim, veoma je važno razumeti da se porez ne obračunava automatski na sve emisije koje je postrojenje imalo tokom godine.
Poreska osnovica određuje se kao razlika između:
ukupnih emisija
i
referentnih emisija.
Pojednostavljena formula izgleda ovako:
Pretpostavimo da postrojenje ima:
Ovaj primer služi samo za objašnjenje principa. Stvarni obračun mora se zasnivati na podacima, metodologiji i referentnim emisijama koje se primenjuju na konkretno postrojenje.
Novi porez dodatno povećava značaj sistema praćenja i izveštavanja o emisijama.
Poreska osnovica povezana je sa podacima o emisijama postrojenja i odgovarajućim izveštajima prema propisima o klimatskim promenama.
To znači da podaci o:
više nisu samo pitanje zaštite životne sredine.
Za određene kompanije oni sada imaju i direktan finansijski značaj.
A za izvoznike u EU isti ili povezani proizvodni podaci mogu biti potrebni i za CBAM obračun.
Važeći zakon propisuje da je poreski period kalendarska godina i da se poreska prijava za prethodni poreski period podnosi do 31. maja naredne godine.
Prijava se podnosi Poreskoj upravi elektronskim putem.
Za emisije nastale tokom 2026. godine prva relevantna prijava zato dolazi tokom 2027. godine.
Međutim, tokom leta 2026. pojavila se važna novost.
Vlada Republike Srbije je 7. avgusta 2026. Narodnoj skupštini uputila Predlog zakona o izmeni i dopuni Zakona o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Predloženo je da se poreske prijave za poreske periode koji se završavaju do 31. decembra 2026. godine podnose u periodu:
Zakon predviđa mogućnost poreskog kredita za određene obveznike iz oblasti proizvodnje električne energije koji ulažu u mere kojima se smanjuju emisije CO₂eq.
Prema osnovnom zakonskom rešenju, poreski kredit može iznositi 20% odgovarajućih uloženih finansijskih sredstava, uz ograničenje prema visini poreske obaveze.
Predlog izmena zakona iz avgusta dodatno uređuje ovaj mehanizam i njegov odnos sa pravilima o državnoj pomoći.
Zbog toga kompanije koje planiraju korišćenje poreskog kredita treba da provere konačno važeći tekst propisa pre obračuna.
Tokom jula 2026. doneti su i podzakonski akti potrebni za praktično sprovođenje poreza.
Ministarstvo finansija je donelo pravilnik kojim se uređuju:
To je važan korak jer pokazuje da sistem prelazi iz faze donošenja zakona u praktičnu primenu.
Kompanije zato ne bi trebalo da čekaju 2027. godinu da prvi put počnu da analiziraju svoje podatke.
Ne u pravnom smislu.
Porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte je domaći poreski mehanizam Republike Srbije.
CBAM – Carbon Border Adjustment Mechanism – jeste mehanizam Evropske unije.
Ta dva sistema imaju zajedničku temu – cenu ugljenika i emisije – ali funkcionišu drugačije.
Kod domaćeg poreza posmatraju se obuhvaćena postrojenja i njihove emisije u Srbiji.
Kod CBAM-a posmatra se određena roba koja se uvozi na carinsko područje Evropske unije.
Definitivna faza CBAM-a primenjuje se od 1. januara 2026. godine.
CBAM trenutno obuhvata određenu robu iz sektora:
Međutim, presudno je proveriti konkretnu CN oznaku proizvoda.
Nije dovoljno reći:
„Naš proizvod je od čelika, znači sigurno je CBAM.“
Niti:
„Mi smo građevinska firma, tako da CBAM nema veze sa nama.“
Obuhvat se proverava prema robi i njenoj tarifnoj klasifikaciji.
Od 2026. uveden je i važan godišnji prag od 50 tona.
EU uvoznik ili njegov indirektni carinski zastupnik koji tokom godine u EU uvozi više od ukupnog praga od 50 tona CBAM robe mora, kada se na njega primenjuju odgovarajuća pravila, imati status ovlašćenog CBAM deklaranta.
Ovaj prag se primenjuje na većinu CBAM robe.
Za električnu energiju i vodonik važe posebna pravila i maseni prag od 50 tona se na njih ne primenjuje na isti način.
Ovo je veoma važno za kompanije iz Srbije jer mali pojedinačni izvoz ne znači automatski da će evropski kupac imati punu CBAM obavezu.
Posmatra se ukupna količina relevantnog uvoza tog uvoznika tokom godine.
Srpski proizvođač koji prodaje robu kupcu u EU po pravilu nije lice koje kupuje i predaje CBAM sertifikate.
CBAM obaveze nastaju na strani uvoza u Evropsku uniju.
Ovlašćeni CBAM deklarant prijavljuje ugrađene emisije robe i predaje odgovarajući broj CBAM sertifikata.
Ali to nikako ne znači da proizvođač iz Srbije može da ignoriše CBAM.
Naprotiv.
Evropski kupac može od svog dobavljača u Srbiji zahtevati podatke potrebne da bi utvrdio ugrađene emisije proizvoda.
Zato će pitanje:
„Kolike su emisije vašeg proizvoda?“
sve češće postajati deo odnosa između proizvođača iz Srbije i kupca iz EU.
Ovo je jedna od najvažnijih stvari koje kompanije treba da razumeju.
Firma može biti:
Kod domaćeg poreza proveravaju se, između ostalog, postrojenje, delatnost i obaveza posedovanja GHG dozvole.
Kod CBAM-a jedan od ključnih elemenata je CN oznaka konkretne robe koja se uvozi u EU.
Zato ove dve analize ne treba mešati.
Da, ovo je moguća i veoma značajna veza između srpskog sistema i EU CBAM-a.
Prema pravilima Evropske unije, ako se može dokazati da je tokom proizvodnje u zemlji porekla već efektivno plaćena cena ugljenika, odgovarajući iznos može biti uzet u obzir pri obračunu CBAM obaveze.
Ali to ne znači:
4 € plaćena u Srbiji = automatski 4 € manje CBAM-a za svaku tonu emisije.
Postoje pravila o tome:
Zato je pravilna dokumentacija veoma važna.
Kompanija treba da bude u stanju da pokaže ne samo da je porez platila, već i na koje se emisije plaćanje odnosilo.
Srpska poreska stopa iznosi 4 €/t CO₂eq na odgovarajuću poresku osnovicu.
Cena CBAM sertifikata nije određena fiksno na taj način.
Ona je povezana sa cenom emisijskih jedinica u evropskom EU ETS sistemu.
Tokom 2026. cena CBAM sertifikata određuje se na osnovu kvartalnog proseka aukcijskih cena EU ETS dozvola, a od 2027. koristiće se nedeljni prosek.
Zbog toga uvođenje srpskog poreza od 4 € ne znači da je cena ugljenika u Srbiji izjednačena sa evropskom.
Ipak, mogućnost priznavanja efektivno plaćene cene ugljenika u zemlji porekla može biti značajna za srpske izvoznike.
Za firme iz obuhvaćenih industrija najgora strategija bila bi da čekaju proleće 2027. godine.
Priprema treba da počne tokom 2026.
Proverite delatnost, postrojenje i status GHG dozvole.
Podaci moraju biti organizovani tako da se mogu koristiti za izveštavanje i eventualni poreski obračun.
Nemojte CBAM status procenjivati samo prema nazivu proizvoda. Tarifna oznaka je ključna za utvrđivanje da li se konkretna roba nalazi u CBAM obuhvatu.
Važno je utvrditi koje podatke o emisijama kupac očekuje od vas i u kom formatu.
Ukupne emisije fabrike i ugrađene emisije konkretnog proizvoda nisu ista stvar. Za CBAM je potrebno utvrditi emisije povezane sa robom koja se uvozi u EU.
Ako je domaća cena ugljenika plaćena, dokumentacija može imati značaj u budućem CBAM obračunu.
Jedna od najčešćih grešaka je zaključivanje prema opisu delatnosti. Analiza treba da počne od konkretnog proizvoda, tarifne oznake, toka izvoza i proizvodnog procesa.
Za kompanije koje jesu poreski obveznici – može.
Ali dugoročni efekat je širi od same poreske obaveze.
Cena ugljenika postepeno postaje faktor koji utiče na:
Kompanija koja proizvodi isti proizvod sa manjim emisijama može vremenom imati značajnu prednost nad konkurentom sa ugljenično intenzivnijom proizvodnjom.
Iako su najveći direktni troškovi koncentrisani u energetski i ugljenično intenzivnim industrijama, efekti mogu da se prenesu kroz čitave lance snabdevanja.
Mala kompanija u Srbiji možda neće direktno plaćati porez na emisije.
Možda neće ni biti CBAM deklarant.
Ali ako proizvodi komponentu koju njen kupac izvozi ili uvozi u EU, može početi da dobija zahteve za sve detaljnije podatke o:
Zato će karbonski podaci sve više postajati deo poslovne dokumentacije, a ne samo deo izveštaja o zaštiti životne sredine.
Od 2026. Srbija ima domaći poreski mehanizam kojim određene industrijske emisije dobijaju konkretnu cenu.
Istovremeno, EU CBAM je izašao iz prelazne i ušao u definitivnu fazu.
To znači da za kompanije više nije dovoljno samo znati šta je CBAM.
Potrebno je odgovoriti na mnogo konkretnija pitanja:
Upravo će kvalitet odgovora na ova pitanja sve više određivati koliko će kompanija biti spremna za poslovanje sa tržištem Evropske unije.
Da. Zakon o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte primenjuje se od 1. januara 2026. godine.
Zakonski iznos je 4 evra po toni CO₂ odnosno CO₂ ekvivalenta, ali se primenjuje na zakonom utvrđenu poresku osnovicu, a ne automatski na svaku tonu ukupnih emisija kompanije.
Ne. Obuhvaćeni su određeni operateri postrojenja koji imaju obavezu posedovanja GHG dozvole i obavljaju zakonom određene delatnosti.
Zakon obuhvata proizvodnju veštačkih đubriva i azotnih jedinjenja, cementa, sirovog gvožđa, čelika i ferolegura, aluminijuma i električne energije.
Ne. Porez na emisije je domaći sistem Republike Srbije. CBAM je mehanizam Evropske unije koji se odnosi na uvoz određene robe u EU.
Po pravilu, CBAM obaveze prema EU nastaju na strani EU uvoznika odnosno ovlašćenog CBAM deklaranta. Proizvođač iz Srbije, međutim, može biti odgovoran za dostavljanje podataka o ugrađenim emisijama svom kupcu.
Za većinu CBAM robe od 2026. relevantan je godišnji prag od 50 tona uvoza po uvozniku. Iznad tog praga nastaju odgovarajuće obaveze vezane za status ovlašćenog CBAM deklaranta. Električna energija i vodonik imaju poseban tretman.
EU pravila omogućavaju uzimanje u obzir cene ugljenika koja je efektivno plaćena u zemlji porekla, pod propisanim uslovima i uz odgovarajuće dokaze. To nije automatsko umanjenje od 4 evra za svaku tonu.
Jedan od prvih koraka je utvrđivanje tačne CN oznake proizvoda i njeno poređenje sa robom navedenom u CBAM regulativi.
Ako niste sigurni da li vaše postrojenje potpada pod novi porez na emisije ili da li proizvod koji izvozite u Evropsku uniju ulazi u CBAM obuhvat, zaključak ne bi trebalo donositi samo na osnovu naziva proizvoda ili delatnosti.
Za konkretnu procenu potrebno je proveriti proizvod, CN oznaku, proizvodni proces, tok robe i relevantnu dokumentaciju.
Pošaljite nam opis vašeg slučaja putem portala CBAM Srbija. Ukoliko je potrebna stručna analiza, možemo vas povezati sa odgovarajućim stručnjacima.
CBAM Srbija je informativni portal. Sadržaj ovog teksta ne predstavlja poresko, pravno ili verifikaciono mišljenje za pojedinačnu kompaniju.
